Što je starosna degeneracija žute pjege ili makule?

Starosna degeneracija žute pjege je promjena koja zahvaća centralni dio mrežnice koji se zove makula ili žuta pjega, a rezultura slabijim centralnim vidom dok je periferni vid očuvan.

Što je centralni, a što periferni vid?

Centralni vid je vid koji na omogućava jasno viđenje stvari. Omogućava nam da jasno vidimo na daljinu, kao naprimjer prilikom vožnje, ili da jasno vidimo čitati  slova u daljini kao i na blizinu . Periferni vid nam omogućava neometano kretanje u prostoru.

Kako možemo znati da  nam je centralni vid oštećen?

Simtomi oštećenja centralnog vida su mutna  i iskrivljena slika, slabiji intenzitet boja, teža prilagodba na mrak, često  se opisuje i centralna “mrlja”, a kod čitanja “bježanje slova” i nemogućnost praćenja reda.

Kod koga se takve promjene najčešće događaju?

Kao što sam naziv kaže promjene se najčešće javljaju kod osoba starije životne dobi. Promjene se mogu javiti već  u 50-tima, ali je njihova učestalost veća u kasnijoj dobi.

Zašto se javlja starosna degeneracija žute pjege? 

Točan uzrok bolesti nije poznat, međutim u procesu starenja dešavaju se brojne promjene u čovjeku. Tako se i centar vida mijenja. Njegova funkcija je smanjena zbog prirodnog odumiranja stanica. Međutim u slučaju starosne degeneracije žute pjege odumiranje stanica je izraženije. Dokazano je da osim starenja i nasljedne predispozicije, tome dodatno pridonose pušenje, neadekvatna zaštita od UV zraka, slabija prokrvljenost centra vida zbog visokog krvnog tlaka, povišenih masnoća i šećera u krvi. 

Što napraviti kada se primijete simptomi oštećenja centra vida?

U slučaju pojave simptoma potrebno je što prije napraviti oftalmološki pregled kojim će se postaviti točna dijagnoza i započeti liječenje.

Kako se postavlja dijagnoza?

Dijagnoza se postavlja na temelju kompletnog očnog pregleda koji uključuje provjeru vida bez i sa korekcijom, pregled prednjeg dijela oka i leće biomikroskopom, mjerenje očnog tlaka te pregleda očne pozadine  ili fundusa na široke zjenice.

Već samim pregledom očne pozadine može se postaviti dijagnoza, međutim dodatnom bezbolnom, nekontaktnom dijagnostičkom pretragom koja se zove optička koherentna tomografija – OCT makula ili žute pjege dobije se još točniji uvid u detalje promjena. Tom pretragom razlučujemo radi li se o suhom ili vlažnom obliku starosne degeneracije žute pjege. Ponekad se mora napraviti i kontrastna pretraga fluoresceinska angiografija – FAG.

Što je to suhi oblik, a što vlažni oblik starosne degneracija žute pjege?

Suhi oblik starosne degeneracije žute pjege je sporonapredujuća promjena u kojoj centar vida postepno gubi svoju funkciju, odnosno vid godinama polako slabi. Osoba često misli da ima mrenu ili kataraktu pa se dosta kasno javi na očni pregled.

Vlažni oblik starosne degneracije žute pjege je broznapredujuća promjena u kojoj tekućina i krv iz novostvornih, “loših” krvnih žila prodire u i ispod žute pjege pa osoba u roku tjedan do mjesec dana izgubi centralni vid na zahvaćenom oku.

Promjene mogu zahvati jedno oko, ali se najčešće dešavaju na oba oka. Težina promjena nije nužno jednaka na oba oka. Suhi oblik može prijeći u vlažni oblik.

Kakve su mogućnosti liječenja suhog oblika starosne degneracije žute pjege?

Suhi oblik starosne degneracije žute pjege ne može se aktivno liječiti. Međutim bitno je na vrijeme uočiti promjene, po mogućnosti kada je vid još uvijek sačuvan, jer se određenim preventivnim postupcima, napredovanje promjena može usporiti. Najbitnije je prestati pušiti, koristiti sunčane naočale, regulirati krvni tlak, masnoće i šećere u krvi, a u slučaju pretilosti, smršaviti.

Uz redovitu tjelovježbu i primjenu antioksidansa u obliku luteina, vitamina i minerala te omaga 3 masnih kiselina, smanjuje se mogućnost težeg oštećenja centralnog vida (AREDS studije).

Iako nije prevelika utjeha, ni u kasnom stadiju promjena ne dolazi do slijepoće, jer je periferni vid održan pa se osoba i dalje može samostalno kretati.

Kakve su mogućnosti liječenja vlažnog oblika starosne degneracije žute pjege?

Vlažni oblik starosne degeneracije žute pjege potrebno je što ranije dijagnosticirati. Iako je to znatno agresivniji i po vid opasniji oblik promjena, danas postoje mogućnosti aktivnog liječenja. Kod ovog oblika liječenje je nužno započeti u što ranijem stadiju kada je centralni vid barem još djelomično očuvan, jer je tada mogućnost oporavaka vida značajno veća.

U liječenju se primjenjuje skupina lijekova koja sprečava rast i propuštanje tekućine iz “loših” krvnih žila, a zovu se anti-VEGF lijekovi (engl. anti-Vascular Endothelial Growth Factor). Trenutačno se primjenjuju lijekovi Avastin (bevacizumab), Lucentis (ranibizumab), Beovu (brolucizumab) i Eylea (aflibercept).

Kako se ti lijekovi primjenjuju?

Na žalost ti lijekovi djeluju samo ako se nalaze u blizini žute pjege pa je jedini način njihove primjene direkno ubrizgavanje injekcijom u očnu jabučicu. Taj postupak je brz i praktički bezbolan, a izvodi ga liječnik oftalmolog u kontroliranim uvijetima. Slijedeći dan osoba može normalno obavljati sve aktivnosti, ali lijeku treba određeno vrijeme da počne djelovati, odnosno da se postigne željeni teraputski odgovor. Djelovanje lijeka je također vremenski ograničeno pa se u većini slučajeva lijek opetovano, u mjesečnim intervalima, mora primjenjivati. Ponekad i tijekom par godina.

Kakavi su rezultati liječenja?

Rezultati liječenja najviše ovise o dužini trajanja promjena. Što se ranije postavi  dijagnoza i što je bolji vid u trenutku postavljanja dijagnoze, veća je šansa za potpuni oporavak vida. Uz redovite oftalmološke kontrole i samokontrole Amslerovim testom (jednostavnom mrežicom kojom provjeravamo da li su linije ravne ili iskrivljene), moguće je i duže vrijeme održati zadovoljavajuću razinu vida.